Znam se da ćeš mi oprostiti to što se dugo nisam javljao. Pišem ti danas iz prvog grada izvan Evropske Unije koji je poneo titulu Omladinske prestonice Evrope. Novi Sad je 2019. godine izabran i od strane vodećeg izdavača turističkih publikacija, Lonely Planet-a, kao treća top destinacija na svetu koju treba posetiti ostavljajući iza sebe Majami, kulturnu i finansijsku prestonicu Floride.
Srpska Atina će tokom 2021. godine predstavljati Evropsku prestonicu kulture, što će dodatno ojačati imidž grada i doprineti razvoju njegove kulturne infrastrukture. Vlada Republike Srbije je 2016. ovaj projekat proglasila projektom od nacionalnog značaja.
Moje hodočašće gradom otpočelo je u pešačkoj zoni. Kula sa satom Crkve Imena Marijinog, popularne „Novosadske Katedrale“, visoka 76 metara, prva je građevina koju će primetiti svaki prolaznik Zmaj Jovinom ulicom. Crkva je noću osvetljena i vidi se iz mnogih delova grada pa ti može poslužiti kao orijentir za lakše snalaženje.
Nasuprot nje nalazi se Gradska kuća izgrađena u neorenesansnom stilu čiji toranj čuva zvono Svetog Florijana, poklon dobrotvorke Matilde. „Matildino zvono“ je služilo vatrogascima kao signal za uzbunu ukoliko bi u nekom delu grada izbio požar.
Između ova dva zdanja, na Trgu slobode ponosno stoji spomenik Svetozaru Miletiću. Bronzana statua visoka 7 metara delo je poznatog vajara Ivana Meštrovića. Bista je postavljena 1939. godine, ali je tokom II svetskog rata morala biti sakrivena od okupatora koji je imao nameru da je ukloni. Nakon oslobođenja grada, 1944. godine, vraćena je na trg. Ispred spomenika se svake noći okupljaju ulični bendovi koji svojom muzikom daju dodatnu notu živosti centralnoj gradskoj ulici.
Pešačka zona je prepuna butika, kafića i restorana u čijim baštama se mogu probati tradicionalna vojvođanska jela. To je i bio moj izbor za završetak prve večeri. A bio bi i tvoj, zar ne?
Sledeće jutro proveo sam u Dunavskom parku. Šetajući parkom, okružen beskrajnim zelenilom, imao sam osećaj kao da se nalazim daleko od centra grada. U središtu parka nalazi se jezero sa malenim ostrvom – Eržebet, nazvanom prema austrijskoj carici Elizabeti. Nakon atentata na caricu, u čast njene tužne sudbine na ostrvcetu je posađena žalosna vrba. Jezerce se povremeno poribljava, a dom je i pataka i kornjača koje su prava atrakcija za najmlađe posetioce.
Put me je dalje odveo preko „Varadinske duge“ – jednog od tri mosta u Novom Sadu. Most je izgrađen 2000. godine, nakon što je prethodni uništen tokom NATO bombardovanja. Svoj naziv duguje raznobojnim bočnim svetlima koja noću ovaj most pretvaraju u raj za oči, a kej u njegovoj blizini u mesto za sastanke i okupljanja.
Na drugoj obali čekala me je Petrovaradinska tvrđava. Sa „Gibraltara na Dunavu“ pruža se prelep pogled na reku i ostatak grada. Simbol Petrovaradinske tvrđave je „Pijani sat“, čije velike kazaljke pokazuju sate a male minute jer je 1750. bilo važnije da se iz daljine može videti koliko je sati, dok su minuti smatrani manje značajnim za određivanje vremena. Ovde možeš pronaći raznovrsne suvenire, a poznavajući tvoj avanturistički duh, možda ćeš poći i u obilazak i istraživanje podzemnih hodnika i laguma. Tvrđava je tradicionalno i mesto gde se održava čuveni EXIT festival.
Za noćni izlazak sam odabrao jedan od mnogih splavova na „Ribarcu“. To veče sam postao žrtva sopstvene pogrešne procene. Poručio sam vino čija cena mi je delovala kao garancija kvaliteta. Bilo je suvo kao zemlja. Moja borba da sačuvam dostojanstven izraz lica u tom trenutku bi te sigurno nasmejala. Ipak, to me nije sprečilo da nastavim da uživam u tihom zagrljaju Dunava dok je grad polako tonuo u san.
Najlepše sam ostavio za kraj. Poslednji dan sam proveo na lokaciji koju je Miloš Crnjanski označio kao najveću znamenitost Novog Sada. Sa svojih 700 metara dužine, Štrand je jedna od najuređenijih peščanih plaža na celom toku Dunava. Sitni pesak koji škripi pod prstima čini da od svih žitelja Srbije, Novosađanima najmanje nedostaje more. Biću iskren i priznaću ti da kupanje u Dunavu ne može u potpunosti da nadomesti osećaj poljubaca slane vode na koži, ali bukteće vojvođansko sunce i vreli pesak Štranda su sasvim dovoljni da raspale maštu i otope sa lica naslage stresa koje su se nakupile tokom duge fiskalne godine. Osim kupanja u reci, ova plaža pruža mnoštvo drugih sadržaja – sportskih terena, prodavnica suvenira i barova, i sve to za krajnje simboličnu cenu ulaznice. Još nešto ću ti reći – na Štrandu spremaju najbolju ceđenu pomorandžu.
Zbog svega toga će moj izbor i za 2021. biti 021
Proći ću iznova istom stazom. Stajaću ponovo ispred Crkve Imena Marijinog. Slušaću ulične svirače kako mi šapuću tajne ovog grada kojih nema ni u najdetaljnijim turističkim brošurama i pustiću da me vetar sa mirisom Dunava odnese daleko od svakodnevnih briga, email-ova, štampača, telefona. Nadam se da ćeš tada biti sa mnom. Nazdraviću Novom Sadu čašom crnog vina u čast ponovnog susreta i ispiću ga uz osmeh do kraja, pa makar imalo ukus peska.