Kažu da niko nije prorok u svom selu, ali kažu i da je istina kao voda, jer uvek nađe svoj put. Naročito onda kad joj se na tom putu ispreče razni balvani namerni da je zaustave. Dobar glas se daleko čuje, čak i onda kada ga zlonamernici stišavaju, jer nema jačeg megafona od istine. Iz tog razloga, naša redakcija je imala zadovoljstvo da u intervjuu ugosti Dejana Ristića, administratora stranice Sport u Arilju, koja i pored silnih pritisaka i pretnji uporno odoleva i nastavlja da promoviše zdrav život i sportske manifestacije u gradu na Rzavu. Ovaj ariljski Sizif gura veliko breme odgovornosti, volonterski, i uz minimalnu pomoć lokalnih struktura i klubova. U anemičnoj sportskoj slici Arilja, njegova gvozdena volja je dragoceni vitamin a informacije koje deli su lepak koji drži svet na okupu.
Pozdrav Dejane… Jedno od najpoznatijih obeležja Arilja je malina. Ali pored nje, trebalo bi dodati i fudbalsku, rukometnu i košarkašku loptu. Koja bi odskakala najviše? Koji sport je danas najpopularniji u Arilju?
U pravu ste, većina stanovnika Arilja neposredno ili posredno živi od maline. Što se sporta tiče danas u Arilju postoje muški fudbalski, košarkaški i rukometni klub. Takođe, postoje i ženski odbojkaški klub Budućnost-Nec, dva karate kluba, streljački klub i motokros klub Ere. Trenutno najpopularniji sport u Arilju je košarka prvenstveno zbog toga što seniorska ekipa Klika iz godine u godinu postiže sve bolje i zapaženije rezultate. Uz to, Klub ima sve mlađe kategorije počev od škole košarke, mlađih pionira, pionira, kadeta, juniora pa sve do seniorskog tima. Košarka je popularizovana i kroz basket koji u Arilju prevashodno tokom leta igra dosta građana. Veoma je popularan i Street basket turnir koji se svake godine, sredinom avgusta održava u našem gradu.
Arilje i Priboj su dosta dugo važili za epicentre dobrog rukometa u provinciji. Kakva je danas situacija u ariljskom rukometu?
Današnja situacija u ariljskom rukometu nije baš najbolja. RK Arilje poslednjih nekoliko sezona nastupa u najnižem rangu, Drugoj ligi Kopaonik. Problem kluba je što većina igrača iz seniorske ekipe radi li ide u školu i zbog toga ne stižu da treniraju. Klub ima i mlađe kategorije koje se uspešno takmiče u ligama Zapadne Srbije, ali ti dečaci moraju još dosta da rade i napreduju da bi mogli da postanu nosioci seniorske ekipe.
Nadam se da će se situacija promeniti već od sledeće sezone jer je za kraj septembra zakazan baraž u kom će se pored naše ekipe takmičiti i ekipe Užica i Belog Anđela iz Prijepolja. Nakon žreba, prvoplasirana će ekipa obezbediti nastup u višem rangu, Prvoj ligi zapad. Mi se nadamo da ćemo u Arilju posle dužeg perioda stagnacije ponovo gledati prvoligaški rukomet.
Britanci kažu da je opklada džentlmenski sporazum između dva gospodina, ali, da li bi smeo na početku svog rada da se opkladiš da ćeš imati tako lošu saradnju sa upravom FK Budućnosti? U mnogim situacijama prema tebi nisu postupili nimalo gospodski. Bilo je pretnji, ucena, a opet, tvoja ljubav prema Arilju i fudbalu prevazilazi barijere njihovog negospodskog ponašanja. Isplati li se biti uporan?
Stranica Sport u Arilju se na početku svog rada bavila samo aktuelnostima vezanim za najave utakmica i rezultate seniorskih ekipa u Arilju. Kasnije, kako je sve više ljudi počelo da prati stranicu, pojavila se potreba i za objavljivanjem svih desavanja u klubovima. Počev od priprema, dolazaka i odlazaka igrača, najava utakmica, i svega drugog vezanog za sportski život ariljskih klubova. Što se tiče fudbalskog kluba Budućnost, na početku rada stranica nije imala nikakve kontakte niti sa klubom, niti sa igračima. U upravi kluba su uglavnom ljudi koji se nikad nisu bavili sportom i koji ne razumeju kako se klub promoviše putem medija, bilo štampanih, bilo putem interneta ili društvenih mreža. Više puta je dolazilo do neporazuma kada su ljudi iz uprave nezadovoljni objavama koje smo pisali pokušali pretnjama i prijavama da utiču na to se se stranica ugasi ili pak prekine sa pisanjem o fudbalskom klubu. I pored svega toga mi smo nastavili sa pisanjem o fudbalu u Arilju, prvenstveno zbog toga što nije normalno da klub koji igra Srpsku ligu (3. Rang) još uvek nema ni svoju zvaničnu stranicu, a ni bilo kakav drugi vid promocije.
FK Budućnost je klub duge i slavne tradicije, ali s druge strane, to je još uvek projekat u povoju. Još uvek, očigledno nije imun na dečije bolesti i teško se uklapa u savremene tokove. Da li je pametno to što je uprava angažovala gotovo kompletan novi tim? Kakvi su im, po tvom mišljenju izgledi u srpskoligaškom karavanu?
FK Budućnost je osnovan davne 1920. godine i ove godine proslavlja vek postojanja. Klub je prošlu sezonu prilikom prekida završio na 2. mestu Zapadno-moravske zone, ali je odlukom fudbalskog saveza Srbije napredovao u viši rang. Samim tim klub je morao da se podigne na jedan viši nivo kako organizaciono tako i igracki. Većina igrača iz pogona ne ispunjavaju zahteve lige kakva je Sprska liga zapad. Stoga klub je morao da im se zahvali na saradnji i dovede iskusnije koji su već nastupali u višim rangovima. Sad, da li je baš imalo potrebe za dovođenjem kompletnog novog tima vreme će pokazati. Na kraju, što se tiče ambicija kluba u prvoj sezoni sezoni Srpske lige, cilj je da za početak klub izbori opstanak u srpskoligaškom karavanu.
Postoji li organizovano navijanje u Arilju? Znam za ekipu Ariljaca koja redovno ide na Crvenu Zvezdu, ali da li ima i organizovanih odlazaka na utakmice Budućnosti i Klika?
U Arilju ne postoji organizovano navijanje, tj. ne postoje navijačke grupe. Naši klubovi retko organizuju odlaske navijača na utakmice, osim u stuacijama kada se igraju neke veoma važne utakmice koje odlučuju o plasmanu u viši rang. Uglavnom ljudi koji vole spot, prevashodno Klik i Budućnost na utakmice odlaze sami, u sopstvenoj režiji.
Arilje ima dugu istoriju bavljenja sportom, ali posebno divan momenat je bila ova priča sa Aktivnijom Srbijom. Kako su Ariljci odreagovali na takvu vrstu organizovanog bavljenja fiskulturom i kako je došlo do te saradnje?
Aktivnija Srbija je projekat podržan od strane Ministarstva omladine i sporta osmišljen kao masovni javni trening gde će građani u nekoliko gradova u Srbiji moći da besplatno da treniraju i upoznaju se sa zdravim načinom života. Arilje je imalo tu čast da prvi trening ove sezone bude održan baš u našem gradu, u gradskom parku. Organizator je bio Sportski savez Arilja. Trening je izazvao veliku pažnju odazvao se veliki broj sugrađana koji su zajedno vežbali. Sam podatak da je Arilje grad u kom se se okupilo najviše vežbača govori o tome koliko su naši sugrađani bili željni nekog sportskog dešavanja organizovanog na ovako visokom nivou. Nadamo se da će i u predstojećim godinama karavan Aktivnije Srbije posećivati naš grad.
Sport u Arilju ima ogroman uticaj u medijskom prostoru grada na Rzavu. Kako se boriš s negativnim komentarima i pokušajima sabotiranja? I to je, u neku ruku, ozbiljan sport, za koji treba biti dobro pripremljen. Kako se nosiš s pritiscima?
Stranica Sport u Arilju je aktuelna samo putem fejsbuka i ima veliki uticaj prevashodno jer ga prati i podržava veliki broj sportskih radnika, sportista i ljudi čak i iz drugih gradova. Stranica radi kako radi, uslovi nisu bas najbolji… Nemamo ni kameru, ni fotoaparat, niti bilo čiju pomoć oko slikanja i snimanja, utakmica i sportskih događaja. Dovijamo se uz pomoć štapa i kanapa i sve sami dokumentujemo mobilnim telefonima, onoliko koliko smo u mogućnosti. U današnje vreme je teško nešto pošteno raditi i pisati istinu, upravo zbog ljudi koji ne mogu da podnesu nečiji upeh i na sve načine pokušavaju da to omalovaže i sabotiraju.
Prepoznaje li Grad vrednost tvog projekta? Ili je sve još uvek svedeno na hobi i volontiranje. Kakvi su ti odnosi sa opštinskim strukturama i sportskim savezima u Arilju?
Grad, a ni jedan klub nije prepoznao ovu stanicu kao neki projekat koji bi dobio i šire razmere kao sto je npr. pisanje za neke sportske novine, portale, web sajtove na kojima bi se prikupljale informacije o sportskim dešavanjima u Arilju. Odnosi sa Opstinom i opstinskim struktrurama su nikakvi tj. odnosa nema. Ljudi iz opstine ni ne znaju da ovo radim i pisem, a ako su i čuli nekad tome nisu davali na značaju jer ih sport i zdrav život ne zanimaju. Što se tiče odnosa sa Sportskim savezom Arilja, on je veoma koretktan. Predsednik Saša Luković mi je uvek izlazio u susret i delio sa mnom sve sportske informacije. Što se saradnje sa klubovima tiče, ona je korektna i nista vise od toga, a mogla bi da bude i mnogo bolja kada bi ponekad poslali par slika sa treninga ili gostujućih utakmica na koje nisam u mogućnosti da odem.
Nadamo se da će nakon ovog intervjua doći do određenog poboljšanja i bolje saradnje sa svima njima. Za kraj, evo jedno pitanje sa “vrha glave”. Da ti je ostalo 3% baterije na telefonu, da li bi pre pozvao pomoć ili pogledao 10 puta zaredom makazice Ariljca Nebojše Krupnikovića na 99. derbiju?
Teško pitanje, haha… Nebojša Krupniković je jedan od najboljih fudbalera iz Arilja i zato vredi pogledati ne samo njegove makazice protiv Partizana nego i ostale golove koje je postizao. Arilje od tada sasvim sigurno nije iznedrilo golgetera njegovih kvaliteta.