U poslednjih nekoliko nedelja na Instagramu je pokrenuta fantastična akcija pod nazivom Za Tebe #VažnoJe, a na temu mentalnog zdravlja. Na Facebook-u takođe postoji stranica sa istom inicijativom, koju je pokrenula novinarka Anne Marie Alves Ćurčić. Sadržaj svih pisanih i video poruka je isti: mentalno zdravlje nije tabu tema! Ili bar ne bi trebalo da bude.
Podstaknuta time, ali Galebovim podcastom u kome je gostovala Anne Marie, odlučila sam da podelim svoje razmišljanje i skromno iskustvo.
Kada iz ugla nekog posmatrača pogledam svoj život – ne postoji niti jedan razlog zbog koga bi trebalo da se osećam loše. Pa opet…
Krajem januara prijavila sam se za besplatne psihoterapijske konsultacije u Psihološkom savetovalištu Centar u Beogradu. U prijavnom mailu nisam imala pojma kako bih opisala svoje mentalno stanje niti šta me muči. Jednostavno sam napisala da sam negde “zapela”. Na moje veliko iznenađenje, odgovor sam dobila u roku od 5 minuta sa potvrdom da mogu doći na prvu seansu već narednog dana. I otišla sam…
Tabu tema ili ne?
Verujem da su ljudi i ranije imali mentalnih dilema i poteškoća i stvarno ne znam na koji način su se nosili s time. Ono što je sigurno jeste da je priča o tome bila prećutno zabranjena. Ni danas, u ovoj 2020. godini, situacija se nije znatno poboljšala. U gore pomenutom podcastu, Anne Marie je spomenula poruku jednog tinejdžera koji je tražio savet kome i na koji način može da se obrati u vezi svoje anksioznosti. U poruci je naveo da je već razgovarao sa svojim roditeljima o tome. Oni su mu rekli da ima njihovu podršku da potraži stručnu pomoć, ali da treba da ima na umu i to da će onda svi znati da nešto nije u redu s njim. Stvarno?! Jel i vama prva reakcija – kakvi su to roditelji?! Bila je i meni. A onda sam pomislila na to kako (skoro) svaki roditelj želi sve najbolje svom detetu.
Nije nikakva tajna da većina naših strahova, kompleksa, osećaja nebitnosti i odbačenosti potiču još iz ranog detinjstva. Sigurna sam da roditelji i odgajivači nisu imali nameru da nas na bilo koji način povrede. Naprotiv, želeli su da nas što bolje pripreme za opstanak u ovom svetu, među drugim ljudima. Jeste, ovo je opravdanje u njihovu korist. Jer kopajući po svojoj podsvesti, pronašla sam puno situacija u kojima sam imala razloga da pomislim da nisam važna, da moje mišljenje nije važno, da sam mala, sitna i nebitna… Da se mnoge stvari rade samo zato što je to tako neko rekao, jer – šta će ljudi reći ako bude drugačije… A onda sam shvatila i to da su i ti roditelji verovatno odrastali pod istim (ili čak snažnijim) osećajem nebitnosti, ispunjavajući nečija tuđa očekivanja.
Setila sam se i toga da u mom zdravstvenom kartonu ( još od moje 17. godine ) stoji veliki upitnik pored dijagnoze meningoencefalitis. I taj upitnik mi nije ni malo pomogao prilikom odabira daljeg školovanja. Iako sam sve zdravstvene testove prošla sa vrhunskim rezultatima, nije mi bila odobrena dalja provera fizičkih sposobnosti. A zamislite da mi je u zdravstvenom kartonu pisalo da sam išla na razgovor sa psihologom ili nedajbože psihijatrom?! To bi, svakako, bila jedna dodatna trauma na sve one do tada suptilno nametnute.
U redu je da potražite pomoć
Mentalno zdravlje ne sme da bude tabu tema! Važno je koliko i fizičko zdravlje, ako ne i više od toga. Što sam starija, sve bolje razumem onu čuvenu lekarsku dijagnozu – sve ti je to na nervnoj bazi. I stvarno, sve bolesti i jesu samo fizička manifestacija neosvešćenih strahova i trauma. Ne morate da čekate da vam se život raspada i na očigled drugih. Dovoljno je da se osećate neudobno u sopstvenom životu, tuđe u sopstvenoj koži… To je prvi poziv vaše duše da potražite pomoć, bilo u vidu razgovora sa bliskim osobama, osobama od poverenja ili nekim stručno osposobljenim kadrom. Važno je da spomenem i to da ne odustajete od potrage za tom adekvatnom osobom. Nije nužno da će vam prijati razgovor sa bilo kim, bar kada su psiholozi, psihijatri i psihoterapeuti u pitanju.
Na Facebook i Instagram stranicama Za Tebe #VažnoJe, osim podrške za pronalaženje potrebne pomoći, pronaći ćete i važne informacije koje vam mogu koristiti ukoliko se odlučite za stručnu pomoć. Slične informacije o tome šta je važno pri odabiru stručnjaka možete pronaći i na Instagram profilu EduCentra, u istaknutim story-ima pod nazivom “Stručnjak je…”.
Čarobni štapić ne postoji
Cilj razgovora sa stručnim licima nije da vam daju instant rešenja za sve vaše probleme. Oni su tu da vam pomognu da naučite da prepoznate svaku emociju koja se vam se javi. Tu su da vam pomognu da sami dođete do informacija i rešenja koja se već nalaze u vama, a s razlogom su zatrpana negde u vašoj podsvesti.
Ono što sam naučila na dosadašnjim psihološkim konsultacijama jeste da je sve proces. Svi naši strahovi, kompleksi, anksioznost, napadi panike, depresija, osećaji niže vrednosti, osećaji nepripadanja, otuđenosti… Svi su nam oni jednom koristili kao alat za preživljavanje. I sasvim je izvesno da će ostati uskladišteni u našem mozgu i da će se s vremena na vreme pojavljivati okidači u životnim okolnostima, koji će ih iznova oživljavati. Na nama je da naučimo da ih primetimo, prepoznamo odakle potiču i vratimo ih u fioku prošlog vremena. Jer jednom su nam već pomogli da preživimo. Zašto bismo taj deo prošlosti uopšte pokušavali da izbrišemo?!
U redu je da osećate radost. U redu je da osećate tugu. U redu je da osećate strah.
U redu je da osećate bes. U redu je da se osećate nemoćno.
U redu je da potražite pomoć.
Sve je u redu. I sve je u redu sa vama.
♥