Kada se povede razgovor o hip hopu, stariji poznavaoci i oni koje još nisu samleli trep talasi i isprazno kreveljenje pamte da je, zapravo, to nekad bio značajan medij. Škola sa zvučnika koja je prenosila poruku i oblikovala svest slušalaca. U vreme kad je sećanje na takvu muziku gotovo izbledelo, iz Zemuna nam stiže podsetnik na rep kao megafon i pokazivač suštine.
Hip hop artist i beatmaker Saša Kostov, ranije poznat pod pseudonimom Snapy Dee izbacio je svoj novi rep album, pod nazivom SALE! U 8 sjajnih pesama, kroz metodičan naratorski pristup, u maniru vrsnog motivatora govori o, za današnji hip hop, naročito neobičnim temama. Album SALE! nudi i ključ i katanac za samointrospekciju i poziva nas na suočavanje sa problemima. Ne bavi se samo slanjem poruke, već i načinima na koja se ta poruka upotrebi. Da bismo saznali nešto više o ovom, zaista drugačijem albumu, razgovarali smo s njegovim autorom.
Ćao Saša. Da li bi radije slušao brujanje usisivača ili kolege koji se kroz muziku žale kako im je loše? Zar to nije već prevaziđen koncept i uludo potrošeno vreme?
Stvaranje i slušanje takvih pesama je uludo potrošeno vreme. Reperi misle da su to dobre pesme zato što su u njima iskreni, što je apsolutno nebitno. To svako može da radi. Ok je da skreneš pažnju na problem, ali moraš da podeliš misli o rešenjima i idejama za napredak. Problem je u tome što ljudi više vole da se poistovete sa onima kojima je loše isto kao što je i njima, nego da čuju nešto pametno i korisno što ih tera da se pokrenu. Vole da slušaju pesme o svojim problemima I osete da nisu sami, a nema veće grupe od one u kojoj se skupe ljudi koji kukaju o spoljašnjim okolnostima I ne rade na sebi. Postavlja se pitanje da li im je zaista toliko loše.
Obzirom da se stalno priča o tome kako su domaći reperi “prodali” priču, a da je kod tebe na albumu popust, između te dve krajnosti srpski hip hop danas? Koliko vredi?
Nisu oni “prodali” rep, oni su prosto rešili da se bave drugačijom muzikom jer nisu uspeli da prodaju rep. Ljudi više pažnje treba da posvete izvođačima koji su i dalje u repu, a manje kukaju zbog muzike koja im se ne sviđa. Treba da budu ZA nešto, a ne protiv nečeg. Možda se onda nešto i promeni na bolje.
Melodije su ti catchy i zarazne, instrumentali odlični a refreni pevljivi. Međutim, teme su ti potpuno nesvakidašnje. Protiv kakvih vetrenjača se Sale bori svojom muzikom? I kome se obraća ovim albumom?
Borim se za kreativnost, ispoljavanje različitog načina razmišljanja. Borim se da objasnim koliko je važno da čovek upozna samog sebe, što se dešava jedino kada provodi vreme sa samim sobom. Čovek mora da shvati da ne zna sve i da bude otvoren za nova znanja i razmišlja sam za sebe uz minimalan uticaj okoline. Kada ovako opisujem, očigledno ispada da se obraćam svima. To možda nije dobro iz marketingških razloga, ali smatram da imam odličan sadržaj koji svako treba da čuje.
Kroz čitav album izvrgavaš ruglu konzumerizam i elitizam. Misliš li da ćeš zbog toga imati problem kad prođeš kroz Dedinje, hoće li te bogataši gađati kavijarom?
Nadam se da hoće, da ga i ja probam. Međutim, nisu problem ovi što jedu kavijar, nego oni sa pobrkanim prioritetima i željom da sebe prikažu kao nešto što nisu i verovatno nikada neće ni biti.
Oduvek u svojim pesmama kritikuješ lenjost i mane. U eri modernih trep čudaka, misliš li da si s ovim albumom zakasnio 10 godina? Da li i danas ima mesta za polemiku o temama o kojima repuješ?
Ima mesta. Može jedino da ne bude interesovanja, ali činjenica je da su ovo teme o kojima uvek treba polemisati.
Ljudi trebaju biti kao ajkule – ako se ne kreću ka nekakvom cilju, uginuće. Da li su ljudi koji se ne cimaju za bilo šta, već mrtvi, ali to ne znaju?
Ne mislim da su mrtvi, ali smatram da imaju neku rupu u sebi koju pokušavaju da nadoknade kratkotrajnim zadovoljstvima. Životare. Problem je u tome što se tada previše oslanjaju na druge, uvek očekuju taj nalet sreće iz nekog spoljašnjeg izvora koji ne mogu da kontrolišu. Moraš da radiš na sebi i stalno napreduješ na bilo koji način. Kada imaš bilo kakav zacrtani cilj, nešto te stalno vuče ka njegovom ostvarivanju i ne osećaš veliku prazninu i besmisao.
Stvari su skuplje ili jeftinije ako sklonimo cenu? Šta danas osim YT trendinga diktira koliko neki album vredi?
Ako sklonimo cenu, svako za sebe odlučuje vrednost tih stvari. Znaćeš šta želiš, a šta misliš da želiš…šta ti stvarno treba, a u šta te drugi ubeđuju da ti treba. Shvatićeš da li živiš za sebe i srećan si, ili živiš za druge i izgledaš srećno. Brojevi postoje radi kontrole. Što se vrednosti albuma tiče, i u tom slučaju svako ima svoje mišljenje.
Danas je sve blještavo, sija, sve je divno i glamurozno. Instagram lepo. A opet deluje da ljudi nikad nisu bili manje srećni. Pretposlednja traka govori baš o tome, o onima koji su na pragu samoubistva. Zašto si odlučio da pričaš o tome?
Samoubistvo drage osobe, verovatno najveselije koju sam ikad upoznao, me je podstaklo na pisanje pesme. Cela pesma je moj pokušaj da shvatim zašto bi neko to učinio sebi, a pri tome nikada nije delovao kao da bi se usudio na tako nešto. Koji je to unutrašnji bol za koji ne želiš da kažeš bilo kome I koja je to sila koju ulažeš da bi potisnuo takve misli i ponašao se pred drugima kao da je sve super. Nije baš kao da mogu da se stavim na to mesto, ali nije ni da ne mogu da razumem. Zato sam na kraju pesme ubacio deo intervjua repera Scarface-a, u kojem on priča o svojim problemima te prirode.
Hoće li biti nekakve promocije albuma? Spremaš li još nešto novo, na čemu trenutno radiš i šta trenutno slušaš od stranog repa?
Razmišljam šta i kako što se promocije tiče, neću ništa da pričam. Možda vam iskoči neka sponzorisana objava na Instagramu, za sad. Bitno mi je da sam uživao u svakom koraku stvaranja ovog albuma i da sam ga završio i objavio. Muziku uvek radim, doduše nevezano za rep, a od stranog repa trenutno najviše slušam legendu pod imenom Roc Marciano.