Dino Bucati bio je i slikar i novinar. Njegovo kreativno stvaranje koje nas ponajviše zanima jeste zvanje romanopisca i noveliste, izvanrednog i nesvakidašnjeg. O njegovom životu se ne mogu nabrajati mnoge činjenice, a i ovde svu pažnju posvećujemo PRODAVNICI TAJNI, iliti La boutique del mistero na melodičnom italijanskom. Neka delo govori o umetniku.
Knjigu priređuje dve godine pre smrti (1972.) a sada je pred nama u izdavaštvu Lagune prevedeno njeno integralno izdanje. Ljubiteljima Kafke i Borhesa će se specijalno dopasti ovaj katalog pripovedaka koji oslikava sav talenat i dubinu Bucatija. Na koje sve načine se može poigravati sa groteskom, alegorijom, fantastikom, ironijom i humorom? U ovom slučaju na 31, kroz isto toliko fabula.
Jesenje je vreme idealno za čitanje baš ove knjige. Kao što je i sam Bucati uneo melanholiju u SUVIŠNIM POZIVIMA:
Želeo bih s tobom ruku podruku da prođem kroz velike gradske ulice u neki novembarski suton, kada je nebo od čistog kristala.
Tajni sastojak Bucatijeve autentičnosti
Unapredio je priču, višeslojno ju je obojivši na neobičan i simboličan način. S obzirom na to da se bavio slikanjem, ovde je pisano stvorio album sa najboljim uzorcima. Dok čitamo, uznemireni smo i tako dolazimo do pesničke a i životne istine. Zanimljiva je i bezličnost sa ciljem da se naglasi drama. Svaka osoba ili stvar je upravo takva kakva jeste, u tome je čitava poenta. Ništa nije slučajno i sve je sa predumišljajem.
Imamo i ograničenu perspektivu, vrlo suženu i usku. Ona naglašava sadržaj i baca svetlo na usamljenost, otuđenost i neshvatanje. Između redova čita se sumorna poruka da je čovek odvojen od sveta, sam je i štaviše smrtne prirode. Svi akteri su svesni toga na intelektualnom nivou, ali na emocionalnom nisu, pa odatle proizilazi njihovo iracionalno ponašanje i ukorenjeni strah od, žargonski rečeno, nebuloznih uzroka.
Sva čar je u odsustvu zbivanja, imamo utisak kao da se ništa posebno i ne dešava. Nema razvoja likova, oni se okreću u jednostavnom mikrokosmosu. Jezik je takođe konkretan i precizan, lako čitljiv. Ipak, tanka je linija između jasnoće i fantazije.
Prozor u košmarni svet
Ne postoji izvesnost u svetu modernog čoveka. Stvorena je atmosfera puna pretnji, nerazumljiva, ispunjena misterijama. Pojedinačni životi ljudi, kao pripadnika ljudskog roda, kao jedinke u univerzumu su predstavljeni kroz satiru i alegoriju. Odbijanje da se egzistencija prihvati takva kakva jeste glavna je potka. Ne možemo da ne sažaljevamo junake koji se nalaze u ličnom paklu, ali i da im se ne nasmejemo zbog bizarnosti i banalnosti.
Bucatijeve književne crtice su mahom kratke, iščašene, oblikuju uvrnutu radnju i nagrađuju nas efektnim krajem. Uživaćete.
Dino Bucati među korice brižljivo unosi i autobiografiju kroz odnos sa majkom i zamke sopstvene novinarske/književne karijere. Plus ostale koje ostaju čuvane u prodavnici tajni. Svaki opis deluje suvišno, kako to obično biva. U knjizi je maštanje neiscrpno i ne može se prepričati.
Sasvim je prikladno zaključiti citatom ovog plodnog i veštog autora iz priče GRBE U VRTU:
Može se desiti da ću, zbog svog prokletog karaktera, ja umreti kao pas u dnu nekog starog i opustelog hodnika. Pa ipak, jedna osoba će se te večeri spotaći o grbicu izraslu u vrtu i spotaći se i sledeće noći i svaki put će pomisliti, oprostite mi što se nadam, sa tračkom žaljenja, pomisliće na izvesnog tipa koji se zvao Dino Bucati.
Nama preostaje da traganjem za zaboravljenim rečima i njihovim tumačenjem iznova ispunimo piščevu nadu.