Nakon što smo uživali u predivnom muzeju Jovana Cvijića, Muzej grada Beograda nam je omogućio priliku da posetimo i topli dom našeg jedinog nobelovca, Ive Andrića. Kroz izvanrednu muzejsku postavku provela nas je gospođa Tatjana Korićanac, kustos.
U svetlu činjenice da je Andrić u svojstvu diplomate putujući evropskim državama stanovao po ambasadama, konzulatima, hotelima, privatnim sobama… ovo je zapravo prvi pravi stan u kom je živeo. U njega se uselio 1958. godine, nakon ženidbe s Milicom Babić, kostimografom Narodnog pozorišta. Godinu dana nakon piščeve smrti, po odluci grada Beograda popisana je sva njegova zaostavština i obrađen legat, a stan je kao spomen-muzej za javnost otvoren 10. oktobra 1976. godine.
Dnevna soba
Dnevna soba spomen-muzeja je u potpunosti autentična kao u Andrićevo vreme, pa je čak i raspored nameštaja isti. Na bočnom zidu se nalazi portret Andrićeve supruge, koji je okačen tek nakon njegove smrti. Čuveni pisac je, za života, kačenje ličnih portreta smatrao izrazito neukusnim. Dnevna soba doma našeg nobelovca odiše spokojem i porodičnim mirom, neizostavnim elementima harmonije koja je plodnom piscu predstavljala značajniju nagradu od Nobelove.
Stalna muzejska postavka
Pred kraj svog života, pretpostavljajući da će njegov životni prostor biti pretvoren u muzej, Andrić je, u želji da najličnije uspomene skrije od budnog oka javnosti, zahtevao da spavaće sobe budu preuređene u izložbeni prostor. Stalna postavka je smeštena u njih, a koncipirana je galerijski tako da kroz hronološku priču o njegovom životu, originalni materijal iz ličnog legata zapravo pruža uvid u skraćenu biografiju pisca. Predmeti su brižljivo složeni u staklene vitrine naslonjene na zidove. Kroz njih je glorifikovana ne samo Andrićeva, već i povest jugoslovenske književnosti i diplomatije.
Stalna postavka obiluje raznovrsnim eksponatima koji ilustruju Andrićev, divljenja dostojan, životni put. Tu su njegove fotografije, indeksi, pasoši, plakete, diplome, Vukova nagrada, počasni doktorati, ali i neki piščevi lični predmeti i pisma. Vrhunac kolekcije predstavljaju Nobelova nagrada i plaketa, ali i originalni rukopisi pisanih dela i prevodi na strane jezike.
Radna soba i biblioteka
U muzeju se nalaze 4502 knjige, koje pripadaju ličnoj biblioteci Ive Andrića. Formirao ju je sam, kupujući i prikupljajući knjige na svim svojim proputovanjima po Evropi. Na policama smo zatekli dela Vuka Stefanovića Karadžića i narodne književnosti, zatim čitave tomove enciklopedija. Ovaj intelektualac svetskog formata tečno je govorio 9 jezika, i čitao je Getea na nemačkom, Balzaka na francuskom, Servantesa na kastiljanskom…
Kao celina, biblioteka ima neprocenjivu vrednost. Među raritetima od posebnog značaja, izdvaja se Servantesov Don Kihot kog je Andrić kupio u Madridu. Međutim, u njoj se nalaze i druga retka bibliografska izdanja. Veliki korpus knjiga pripada oblasti istoriografije što je jasno obzirom da se u njegovom opusu nalaze “Na Drini ćuprija” i “Travnička hronika”, romani koji su iskovani oko istorijske potke. Takođe, zahvaljujući Andrićevoj ljubavi prema slikarstvu, u njegovoj ličnoj biblioteci zatekli smo i mnoštvo naslova iz oblasti istorije umetnosti.
Pre nego što je Andrićev stan postao Spomen-muzej, u njemu su verovatno nastali Znakovi pored puta, delo koje je posthumno objavljeno. Ne možemo to pouzdano znati. Međutim, u toku je veliki posao prenošenja Andrićevih marginalija i beleški u elektronsku formu. Kad taj poduhvat bude kompletiran, biće moguće pretraživanje baze podataka po pojmovima i parametrima koji zanimaju poštovaoce Andrićevog lika i dela.
Na kraju, proveli smo nezaboravne trenutke u životnom i radnom prostoru jednog od naših najznačajnijih pisaca. U danima koji su prethodili ovoj poseti nismo bili lišeni egzistencijalističkih strahova, dvojbi, sumnji u sebe i svoje postupke. Ali smo, iz spomen-muzeja u gradsku vrevu, izašli radosni i spokojni. Prisetili smo se mudrog saveta proizašlog iz Andrićevog pera:
Toliko je bilo stvari u životu kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živeti.
I pisati, dodali bismo. Pisati gde i Ivo Andrić. Disati gde i on. I prigrliti beskrajni spokoj kroz koji je Andrić hodao.