Milovan Ilić Minimaks probija se u svet javne scene kao narator istoimenog radio programa. Najavna krilatica bila je minimum govora, maksimum muzike. I to zabavne. Ipak, šta osim doskočica, i viceva ovog Kragujevčanina izdvaja od ostalih kolega? I zašto je on, po opštem mišljenju, bio i ostao voditelj bez konkurencije?
Za sebe je govorio da je po zanimanju prosto i jednostavno Minimaks. A po onom što srce bira – književnik. Prilikom jednog intervjua u Jugotonu je rekao da je posao voditelja za njega isto kao kad atomski fizičar po struci, u nedostatku boljeg posla – taksira.
Kroz vrcavu viziju spajao je političare, umetnike, glumce i pevače, što je neuobičajenost tadašnjice. Ozbiljno se priprema za razgovore i medijski plasira mnoge od njih. Iako je pri razgovoru sa sagovornicima odbacivao persiranje, nije ih privatno posećivao. Među njegovim prijateljima i poznanicima bili su lekari, advokati, pekari, ljudi koji izrađuju ključeve. Jer, posao je jedno, a privatnost drugo.
Milovan Ilić Minimaks je još kao dečak imao jednu maniju, a to je čitanje novina. Iako je bio član Udruženja književnika i novinara Srbije, uz ime mu je stajao pridev TV lice. Njemu to nije smetalo. Voleo je srpski jezik i puno je čitao, međutim samo one pisce koji su mu bili po volji.
Mudrovanje
Kao aforističar, objavio je nekoliko knjiga, a mogu se pronaći kako u domaćim tako i u stranim antologijama. Prve britke rečenice zovu se Sitna razmišljanja, a druga ironična zapažanja Iz malog mozga.
Jasne i glasne misli dodatno dobijaju na vrednosti kada mu je uručena nagrada Radoje Domanović za satiru 1995. godine. Imajući u vidu čije ime ona nosi, ovo priznanje je prestiž nad prestižima.
Njegov aktivni rad na žurnalistici i književnosti kroz netipične ankete, pisanje kolumni, predavanja na konkursima za reportere donosi mu Orden za rad sa zlatnim vencem.
Imamo i dokaz pronicljive inteligencije, koja se da pročitati u sledećim tvrdnjama:
- Da je živ, Dostojevski bi se opredelio za malu privredu: otvorio bi fabriku idiota.
- Jugosloveni su drvo života upotrebili za potpalu.
- Ovoliki neuspesi… Pa, to još nikome nije uspelo!
- U početku beše Tito, a na kraju Titanik.
- Da nije Jugoslavije, Čarli Čaplin bi bio najsmešniji u 20. veku.
- Gledam šta se radi oko mene. Ništa se ne radi.
- Pravi ljudi na prava mesta. Ali, gde naći tolike zatvore?
- Naša zemlja sve više liči na zajednicu. Prvobitnu.
- Čoveku su bile potrebne noge sve dok nije izmišljen daljinski upravljač.
- Svi nas uzimaju za primer. Niko nas ne uzima ozbiljno.
Minimaks i Lepa Brena
Prvi veliki hit Lepe Brene Čačak se puštao u nedogled kod Minimaksa. Osim toga, on joj je dodelio upravo tu sintagmu koja čini njeno umetničko ime i svojom originalnošću je estradno lansirao. I ne samo nju… Milovan Ilić je mnogim muzičkim zvezdama i zvezdicama iskovao krila, da bi ga one, čim su dosegle nebo i sjaj – zaboravile.
Čovek koji nas je zasmejavao
Dosadan, intimni život mu staje između korica jedne solidne knjige. Tvrdio je da bi o sopstvenoj egzistenciji izlagao i sedam minuta i sedam sati, s obzirom na to da je i veoma uzbudljiv i lišen nekih značajnih događaja. Minimaks je pre svega bio skroman čovek, koji je još kao mladić u gimnazijskim danima sebi zacrtao da izraste u poštenu i normalnu osobu, koje su manjina.
Kada se osvrtao na prve emisije koje je čuvao na magnetofonskim trakama, sam je sebi delovao drsko i razmetljivo, a u dubini bića bio je samo nevešt. Gledao je na takva nastupanja kao na zanat koji je uspeo da izuči i da se izvešti u kruženju etrom. Pokrenuo je revoluciju na radiju.
Priznavao je da se stalno pribojavao nekog muzikalnijeg i originalnijeg kolege, koji bi ga potisnuo u drugi plan. Imao je na umu da je teško napraviti štos, a da ih on sam ne izgovara na majstorski način. Ipak, ljudi su ga prihvatali sa svim mogućim simpatijama, jer su prepoznali u njemu dobrodušnost i plemenitost.
Pamtićemo obraćanja Dragi moji i drage moje, i Ćao, nema više kao odjeka iz Minimaksovih sesija. Vraćaćemo se doskočicama u stilu Duška Radovića, i u nedostatku takve vrste programa, podsetićemo se njegovog osobenog stila koji je već odavno voditeljska lektira.