Za koga i zbog čega je to tako? Šta se desi kada celog života vezujemo pertle na jedan način i onda shvatimo da je pogrešan. Ko celog života vezuje te pertle, a ko ih razvezuje? Da li je moguće otići i vratiti se, pobeći od svakodnevice, juriti ono što nam se u tom trenutku učini ispravnim, a potom se, nakon niza promašaja vratiti i sebi i drugima? Šta nas tad zaista čeka? Pitanja su na koje će vam odgovor dati Domeniko Starnone u svojoj knjizi “Pertle”.
Šetajući nas kroz prošlost, budućnost i sadašnjost, pisac vivisecira narušene odnose unutar jedne porodice. Aldo Minori jednog dana saopštava svojoj ženi Vandi da je bio sa drugom i da odlazi u Rim kod devetnaestogodišnje Lidije. Očajna, Vanda se s njim obračunava pismima na koja neće dobiti odgovor. U njima se smenjuju pokušaji žene da sačuva brak, da urazumi supruga, ali i ljutnja, bes, ali i bespomoćnost pred nastalom situacijom.
Dosta je bilo, izvini, preterala sam. Poznajem te, znam da si čovek na svom mestu. Ali vrati se kući, molim te, čim pročitaš ovo pismo. Ili ako ti se još ne vraća, piši mi i objasni šta se dešava s tobom. Pokušaću da razumem, obećavam ti… Pazi se, Aldo, ne dozvoli da izgubim strpljenje. Ako se zainatim, platićeš mi… (Domeniko Starnone, odlomak iz knjige “Pertle”)
Razlozi ostavljanja supruge, kao i njene ljutnje, besa, želje de oprosti suprugu, mnogo su dublji nego što nam se na prvi pogled čini. Pisac ni u jednom trenutku ne ostavlja svoje junake već uvek pruža najmanje dva gledišta. On ne zauzima strane, niti opravdava jednu ili drugu, pa nećemo ni mi. Daje nam mogućnost da shvatimo i razumemo, a na nama je da donesemo zaključke zašto smo na nečijoj strani ili ne.
Dve strane jedne priče
I Vanda će pokušati da razume. Aldo se oženio sa 22 godine, pa se ona trudi da shvati sve promene koje su eskalirale u nekom trenutku. „Govorila sam sebi: smiri se, to ništa ne znači. Zato što mi je bilo nezamislivo da ti se može svideti neka druga žena, bila sam ubeđena da ću ti se ja uvek dopadati, pošto sam ti se jednom dopala.“ Iz njenih pisama saznajemo da se susrela sa Lidijom. Ali Vanda ne želi objašnjenje od nje, već od supruga. Jedino on može da joj objasni. Nakon što on to ne čini, seli se, uzima starateljstvo nad decom i razum prerasta u ljutnju i bes.
Zatim, kroz književno pero Starnonea, neverni Aldo preuzima naratorsku funkciju i pokušava da objasni svoja osećanja, promene i šta ih je iniciralo. U svom odlasku, Aldo vidi spas od monotone svakodnevice. To će mu, na neko vreme, pružiti mlada i lepa Lidija. Zarobljen između vatre i vode, on ipak još uvek voli Vandu i uveren je da će se uskoro bezbedno vratiti njoj, svojoj mirnoj luci. Tako i biva, ali… Da li će u zamućenom ogledalu vode prepoznati nepromenjen odraz stare ljubavi?
Porodična drama sa naizgled jednostavnom fabulom navešće vas na ozbiljna pitanja i teme. Naročito ako i sami prolazite kroz ljubavnu transformaciju. Pomoći će vam da pertle o koje ste se čitavog života saplitali ponovo vežete u mašnu. Dirljiva i snažna, knjiga Domenika Starnonea prevedena je na preko 30 jezika i dobitnica je više nagrada. Pitanje njene sličnosti sa Napuljskom tetralogijom navodi kritičare da posumnjaju da iza pseudonima Elene Ferante čak stoji Starnone. Ono što se ne dovodi u sumnju je sadržaj koji možda i nadilazi njene romane.
Ako si zaboravio, poštovani gospodine, podsetiću te: ja sam tvoja žena. Znam da ti je nekada bilo drago zbog toga, a sada ti je najednom neprijatno. Znam, pretvaraš se da ne postojim i da nikad nisam ni postojala, pošto ne želiš da ostaviš loš utisak na te tako učene ljude s kojima se družiš. (Domeniko Starnone)