Upitan o procesu nastanka svoje grandiozne skulpture Davida, slavni Mikelanđelo rekao je da je, citiram: “David oduvek bio tu, a on je samo uklonio višak mermera”. I zaista, kao što je pesnik “instrument”, ili “projekcijsko platno” inspiracije, tako je i vajar samo oruđe, dleto koje uklanja višak materijala sa remek dela.
Međutim, svako ko se makar na tren upustio u kreativni rad, zna koliko težak i mukotrpan rad iziskuje bavljenje umetnošću. Skromnost je, u njenom sistemu vrednosti, vrlina koja vrlo brzo ustupa mesto upornosti i perfekcionizmu. Naročito, kada se umetnošću bavite na jedan sasvim neuobičajeni način, poput našeg sagovornika, Čačanina Ivana Obrenovića.
Simbioza prirode i zanatstva

Ivan Obrenović, foto: privatna arhiva
Ivan je, za potrebe svog umetničkog izraza, u praktičnom smislu, usvojio dizajn koji priroda usavršava milionima godina. Prihvatio je koncept stvaralaštva koji se odigrava nezavisno od našeg uticaja, te je za zanimljiva račvanja grana, korenja i panjeva našao upotrebnu vrednost u ukrašavanju enterijera.
Ovaj Čačanin pronašao je interesantan način da u umetničkom smislu “reciklira” suvo granje i pruži novi, kućni život granama i “odbačenim” panjevima.
Uz pomoć svog stolarskog alata i adekvatnog predznanja o prirodi, Ivan pravi fantastične ramove, stolove i druge ukrasne predmete za svoj, ali i domove svojih prijatelja.
Da bismo saznali nešto više o njegovom interesantnom hobiju, pozvali smo ga u goste.
Pozdrav Ivane, reci nam, kako biraš materijal za izradu svojih autentičnih predmeta i koje je drvo najzahvalnije za obradu?
Pozdrav vama i vašim čitaocima. Proces potrage za idealnim stablom ili račvanjem nema neka jasno utvrđena pravila. Nekad se kockice same sklope i vrlo brzo nađem zdravo, pogodno drvo a nekad tu potragu ubrzaju šmirgla i brusilica, haha. Važno je umeti da čak i u naoko lošem komadu drveta nađeš potencijal. Kombinacija inspiracije i lakog stolarskog alata često vodi do nečeg dobrog čak i kad pomisliš da je drvo lošije. Bukva, hrast i borovina su najbolja “podloga” za rad, ali i bagrem je zahvalan za obradu.
Postoji li neko drvo koje izbegavaš? Kako izgleda zanatska priprema za izradu jednog predmeta?
Trulo drvo uvek izbegavam. Korenje i panjevi su naročito podložni truljenju, pa tu treba biti izbirljiviji. Nakon što odaberem drvo, ono ide na pripremu brušenjem, pa lakiranjem a zatim se sklapa na ramove. Prilikom izrade stolova, obavezan deo pripreme je i peskarenje. Tokom pripreme, uvek imam ideju kako predmet na kraju treba da izgleda, ali me neretko iznenadi to što se priroda uvek postara da sve to na kraju izgleda bolje nego u mojoj zamisli.

Foto: Ivan Obrenović
Osim stolova i ramova za ogledala i slike, jesi li probao da još neki komad nameštaja prilagodiš na ovaj način?
Imao sam popriličnog uspeha s izradom lampi, recimo. Drveni abažur i hladna svetlost LED lampe daju potpuno nov izgled prostoriji. Bilo je uspešnih pokušaja sa kreiranjem rešenja za stolice i ramove manjeg formata, a trenutno radim na ideji koja će se verovatno dopasti svim ljubiteljima serijala “Igra prestola”. Za sad, ne bih otkrivao više detalja o tome.
Da li si svoje predmete negde izlagao i da li su oni na prodaju? Na koji te način mogu kontaktirati naši zainteresovani čitaoci?
Do sada nisam izlagao, manje više zbog toga što se predmeti, zbog velikog interesovanja ne zadrže dugo u mom vlasništvu. Pre svega ih poklanjam prijateljima, ali sam i prodao mnoge komade. Autentični su, oslanjaju se na tradicionalne tehnike izrade, pa je ljudima interesantno da u kući imaju komad šume s potpuno novom upotrebnom svrhom. Planiram izradu sajta i promociju na društvenim mrežama, a za sad me zainteresovani mogu kontaktirati putem FB profila Ivan Obrenović.